Da li Vam je potreban ehokardiografski stres test?

Kada sam pitao mog novog pacijenta Sašu zašto je došao, i kakve to tegobe ima, odgovorio mi je: ,,Mislim da mi je potreban ehokardiografski stres test”. Saša nije imao nikakve simptome koji bi ukazivali na probleme sa srcem. Nije imao bolove u grudima ili kratkoću daha. I dalje redovno i energično vežba, i sa svoje 72 godine se oseća sjajno. Međutim, on je zabrinut zbog porodične anamneze srčanih bolesti. Nekoliko članova porodice, računajući i njegovog oca, je imalo srčani udar u 50-im godinama života. Saša u poslednjih 20 godina ide na ehokardiografski stres test, kako bi bio siguran da je sve u najboljem redu.

Šta je ehokardiografski stres test?

Najčešće se ovaj test izvodi tako što pacijent hoda na pokretnoj traci (ređe se koristi bicikl). U ovom testu, radno opterećenje (nagib i brzina gazećeg sloja) raste dok pacijent više nije u stanju da nastavi, zbog umora ili se pojave alarmantni simptomi, poput vrlo visokog krvnog pritiska ili problema sa srčanim ritmom. Pre, tokom i posle testa, pacijentov elektrokardiogram (EKG) i krvni pritisak se neprestano prate. Ovaj test nam govori koliko dobro krv teče prema srcu. Ukoliko pacijent može da izdrži samo nekoliko minuta testa, i ako se za to vreme pojavi bol u grudima ili EKG pokaže nepravilan rad srca, to može značiti da postoji opstrukcija u njihovim arterijama. To nas upozorava da postoji rizik od ozbiljnih srčanih problema.

Zašto ne bi trebalo da radite ehokardiografski stres test?

Bila je uobičajena praksa da se ovi testovi rade jednom godišnje, kod pacijenata koji nisu imali simptome srčanih problema. Srčani napadi se mogu pojaviti iznenada i bez upozorenja, tako da se ovim testovima mogu izbeći problem u budućnosti. Međutim, nije se pokazalo da se preventivnim testiranjem smanjuje broj srčanih udara ili smrti koji su povezani sa srčanim oboljenjem. Postoji nekoliko razloga za to:

• Srčani napadi se obično javljaju kada dođe do pucanja arterijskog plaka. Sve dok ne dođe do pucanja, nije došlo ni do ometanja protoka krvi, samim tim problem ne bi bio uočen ehokardiografskim stres testom. Svaki kardiolog zna primere pacijenata koji su imali normane rezultate pri testiranju, a nakon nekoliko meseci je došlo do srčanog udara. To verovatno ne znači da su rezultati testa bili pogrešni, već ovi testovi ne mogu otkriti blokade u arterijama, ukoliko one ne ometaju dotok krvi u srčani mišić.
• Ne postoje dokazi da se otkrivanjem i saniranjem blokada arterija koje ne izazivaju simptome, čak iako je blokada veća od 70%, smanjuje rizik od budućeg srčanog udara ili smrti povezane sa srčanim problemima. Otvaranje arterija sa stentom u akutnom srčanom udaru, smanjuje stopu smrtnosti, dok otvaranje arterije sa blokadama (poput onih koji je otkrio ehokardiografski stres test), dokazano ne smanjuju stopu smrti od srčanih problema ili srčani udar.
• Ni jedan test nije savršen. Kao i svi testovi, i kod ovog postoje lažni pozitivni ili lažni negativni rezultati. Kada se izvrši test na grupi pacijenata sa malom verovatnoćom bolesti, pozitivan test je verovatno lažno pozitivan. Zbog toga, u slučajevima kada se test radi da bi se uverilo ,,da je sve u redu”, pacijente izlažemo nepotrebnim i potencijalno rizičnim postupcima, poput kateterizacije srca.

Na osnovu ovih informacija, stručnjaci savetuju, da se ne obavljaju testiranja kod pacijenata sa malim rizikom od srčanih bolesti.

Kada uraditi ehokardiografski stres test?

Lekari preporučuju testiranje kada procene da simptomi upućuju na visok stepen rizika od dobijanja srčanih bolesti. Kada pacijent ima bol u grudima ili nedostatak daha. Test može biti najbolji način da se prikupe dodatne informacije za postavljanje dijagnoze.

Odluka o testiranju je komplikovana i zavisi od mnogih faktora. Najbolja je odluka ona koju zajedničkim snagama donesu pacijent i njegov lekar, jer postoje razne opcije i alternative. U ovom slučaju je pristup problemu usmeren na pacijenta.